Ne morate biti velika firma da bi imali veliku strategiju, neefektivnost i neefikasnost podjednako pogađaju i male i velike. Dobitna strategija zahtijeva nemilosrdno određivanje prioriteta jer u njoj se ne piše o tome kako iskoristiti svaku priliku nego kako prerasporediti ograničene resurse i usmjeriti ih na ono što je zaista bitno.

Dobra vijest je da kompetencije nisu nenadoknadive, dozvoljeno je nadomjestiti ih faktorom sreće u strateškom planu ali u pristojnoj mjeri i ne oslanjajući se previše na onu narodnu – Bolje biti sretan nego kompetentan.

Za svakog ko zna ili barem osjeća da strateško budžetiranje nije isto što i strateško planiranje  ima nade. Na žalost, skoro je pravilo da proces strateškog planiranja više liči na proces umiranja najboljih ideja jer menadžeri više vole sigurnost operativne stvarnosti nego neizvjesnost velikih ideja.

Samo mali napor koji rezultira razdvajanjem strateškog planiranja od budžetiranja može poboljšati kvalitet strategije za čak 40% (Izvor: Survey of executives in North America, Western Europe and Asia, November 2014). To je zato što se u potpunosti fokusirate na potrebe kupaca, konkurenciju i uslove na tržištu i ne razmišljate o brojevima i chartovima.

 

Almir Jahić, menadžer Partner Tuzla, polaznik I generacije Adizes Leadership Programa