POSLOVNI PLAN ALEKSANDRA MAKEDONSKOG

Skoro sam od jednog uspješnog riječkog poduzetnika čuo simpatičnu istorijsku anegdotu, o tome kako je jednom Aleksandar Makedonski pitao Aristotela kada je najbolje vrijeme da počne sa obukom svog sina s obzirom da mu je žena trudna. Veliki planer Aleksandar očigledno nije želio zakasniti sa edukacijskim procesom svog naslednika. Aristotel mu je oprezno duhovito rekao da je već zakasnio.

U formu ove simpatične i šaljive opaske veliki Aristotel je sažeo tačno tri fakta koja bi svaki poduzetnik, a to je u neku ruku bio i Aleksandar, trebao da zna:

  • Prilike imaju kratak rok trajanja;
  • Resursi su uvijek ograničeni;
  • Svaki poslovni problem se u konačnici može svesti na kadrovski problem.

Strateški analitičar Aleksandar Makedonski nije mnogo mario za minimiziranje rizika, a taj njegov stav je uveliko odredio svjetsku istoriju. On kao da je znao da pretjerano bavljenje rizicima prvo oduzme vrijeme, pa onda ostale resurse, a na kraju ponestane i prilika. Živio je s rizikom i na neki način to kompenzirao ambicioznim poslovnim ciljevima rukovodioca odjela za novačenje, a risk management je prepustio plašljivim istoričarima čija je životna deviza: Bolje je biti uplašeno živ nego neustrašivo mrtav.

Strategija je, jednostavnim riječima rečeno, svjestan izbor ljudi zaduženih za rukovođenje u firmi da ona bude drugačija od drugih sličnih firmi. Ona je uglavnom u pisanoj formi, a piše se za period od tri godine uz pažljivo čitanje i fine-tuning svake godine. Forma je proizvoljna ali uvijek je čini nekoliko jasno odvojenih cjelina uz obavezni logički opis i putokaze kako od tačke „gdje smo“ doći do tačke „gdje želimo biti“. Na prvi pogled ovo izgleda jednostavno ali je zato vrlo komplikovano objasniti zašto samo 10% organizacija uspješno provodi svoju strategiju. Slika koja slijedi je pokušaj tog obajašenja.

 

PETI ELEMENT

Aristotel je bio škrt na riječima jer su u njegovo vrijeme znanje i informacije bili društvena privilegija. Danas su informacije dostupne svima, a znanje je ostalo samo mentalna privilegija. Za uspješno upravljanje kompanijom potrebno je i dovoljno samo šest elemenata: ciljevi, akcija-djelovanje, resursi, motivacija, kompetencije i informacije. U bezbroj praktičnih primjera i analiza neuspjeha u (ne)ostvarenju strateških ciljeva svi bi se konsenzusom složili da je problem u bilo kojem od gornjih elemenata osim u petom. Famozni peti element je poput istoimenog filma, čista mistika i fikcija. Problemom petog elementa su se bavili i naučnici Dunning i Kruger čiji citat najbolje objašnjava u čemu je problem: „nekompetentnost oduzima sposobnost da budete svjesni toga, a posledica toga je pogrešna impresija da radite sve kako treba“. Brzi vodič za samodijagnozu, dat u nastavku, može biti od velike pomoći za povratak na pravi put, a potrebno je samo da iskreno priznate sebi kako se osjećate. Sve ostalo će vam se samo reći.

 

Ne morate biti velika firma da biste imali veliku strategiju, neefektivnost i neefikasnost podjednako pogađaju i male i velike. Dobitna strategija zahtijeva nemilosrdno određivanje prioriteta jer u njoj se ne piše o tome kako iskoristiti svaku priliku nego kako prerasporediti ograničene resurse i usmjeriti ih na ono što je zaista bitno. Dobra vijest je da kompetencije nisu nenadoknadive, dozvoljeno je nadomjestiti ih faktorom sreće u strateškom planu ali u pristojnoj mjeri i ne oslanjajući se previše na onu narodnu – Bolje biti sretan nego kompetentan.

Za svakog ko zna ili barem osjeća da strateško budžetiranje nije isto što i strateško planiranje  ima nade. Na žalost, skoro je pravilo da proces strateškog planiranja više liči na proces umiranja najboljih ideja jer menadžeri više vole sigurnost operativne stvarnosti nego neizvjesnost velikih ideja. Samo mali napor koji rezultira razdvajanjem strateškog planiranja od budžetiranja može poboljšati kvalitet strategije za čak 40% (Izvor: Survey of executives in North America, Western Europe and Asia, November 2014). To je zato što se u potpunosti fokusirate na potrebe kupaca, konkurenciju i uslove na tržištu i ne razmišljate o brojevima i chartovima.

IGRE INTUICIJE

U poslovnom svijetu ima svega i svačega, racionalnih analitičara i šarmantnih sanjara. Prvi su igrači na sigurno i preferiraju razum, a drugi stalno nešto novo započinju uzdajući se u intuiciju. Istorija nam govori da onaj ko se stalno oslanja samo na razum češće griješi i kraće živi, što je pomalo paradoksalno ali je tako. Iz tog razloga menadžeri treba da čitaju finansijske izjveštaje ne da bi donosili odluke nego da bi hranili podsvijest informacijama. Unaprijed ću da demantujem racionalne analitičare njihovim argumentom jer ljudski mozak u jednoj sekundi obradi svjesno 0,00055% informacija, a 99,99945% podsvjesno. Teorija dalje kaže da nam podsvijest uvijek pošalje ispravan signal koji mi iz raznoraznih razloga nismo uvijek u stanju ispravno da pročitamo.

Moj prevod Godinovog pogleda na intuiciju je toliko slobodan da nisam siguran smijem li njega uopšte pomenuti kao autora, ali intuitivno znam da on ne bi imao ništa protiv. Intuicija u poslovnom kontekstu je ono što ljudi zovu uspješno donošenje odluka koje se događa bez puno nepotrebnih analiza, šarenih chartova i praznih diskusija. Intuicija nije nagađanje. To je sofisticirano umjeće u traženju uzorka podudaranja, izbrušeno tokom vremena. Nemojte odbacivati intuiciju samo zato što ju je teško razumjeti.

Vratimo se opet Aleksandru Makedonskom, da je živ on bi danas bi umjesto Bukefala jahao Porsche, ljetovao u Monte Carlu i predvodio medijski dobro pokrivene gej parade. Kao i nekada, on bi i danas bio opasan tip ali na neki drugačiji, a opet svoj način. Bez brige, priroda nas uspješno štiti od takvih ali i od sopstvenog neznanja. Na nama je da se sami čuvamo svoje i tuđe iluzije znanja koja može biti opasna po život jer onaj ko misli da zna plivati vjerovatno će i skočiti u vodu.

 

Almir Jahic
Menadžer kreditnog procesa i rukovodilac informacionih sistema
Partner mikrokreditna fondacija, Tuzla

Uspešni polaznik I generacije Adizes SEE Leadership Programa, 2013. godine