Trgovac se mora buniti da utjera na vrijeme dug i da ne pusti da on zastari, jer je u prirodi duga da je tim gori što je stariji, a toga se čuvaj. Za trgovaca je gubljenje vremena isto što i gubljenje novca, pa se s toga nauči utjerivati, jer prodavati na vremenski rok zna svako, ali ne zna svatko utjerivati.                                                

 Tu sposobnost trgovac mora imati i biti u njoj vješt više negoli u drugima. Ne zaboravi da vsakog mjeseca pregledaš knjigu svojih dužnika pa ih sve popiši na jedna list, koji neka ti služi kao podsjetnik. Požuruj ih da ti na vrijeme plate izmišljajući sve nove i nove načine da bi dobio što prije svoje. Ako drugačije nije moguće, ili mu ga daruj ili se s njim nagodi, pa  ako i bude za tebe dug star, za njega će biti nov. Ne daj da ti knjige zastare, a ti postaneš siromah.

Ponekad i prije isteka vremena isplate duga, jedna, deset ili petnaest dana prije, svrati k svom dužniku jer nije loše da ga podsjetiš i da mu rečeš: «Za nekoliko dana imate mi platiti to i to, učinili biste mi veliku uslugu, da mi platite sada, jer sam u velikoj stisci.» Pa iako odbije, kao što obično rade, ipak ćeš kasnije kad isteče ugovreni rok, imati pravedniji i pošteniji razlog da zatražiš svoje slobodnije i vedra čela, a tko plašljivo pita, daje povoda odbijanju.

Nukam i upozoravam trgovce da drže mladiće sposobne i prikladne  za utjerivanje, jer je zgodnije utjerivati preko momaka, kojima nije sramota da salijeću i gnjave dužnika i da ne odu od njega dok ne naplate dužni iznos, a pri tom ga tisuću puta natjeraju da pocrveni. Tako rade mnogo više od drugih Đenovljani i Firentinci, koliko sam vidio i u njihovu kraju, a također i izvan njega.

O trgovini i savršenom trgovcu, B Kotruljević, 1573. Dubrovnik