Autsorsing koji, zapravo, znači korišćenje eksternih kapaciteta, ima tri osnovne prednosti:
Prva potiče od načina na koji treća strana može da objedini aktivnosti velikog broja firmi, može da postigne veću ekonomija obima (pogledati odrednicu Ekonomija obima). Kompanijama je često jeftinije da specijalizovane aktivnosti kupuju od spoljnih dobavljača (tamo gde se ne mogu nadati da će samostalno postići ekonomiju obima) nego da ih obavljaju samostalno.
Druga potiče od sposobnosti specijalističke firme dobavljača da prati najnovija dostignuća u svom polju. To je bio izuzetno značajan faktor u oblasti informacionih tehnologija, gde su tehnološke promene bile toliko brze da interne mogućnosti mnogih kompanija nisu mogle da idu u korak sa njima.
Treća potiče od načina na koji autsorsing omogućava malim firmama da rade poslove za koje zapošljavanje stalnih radnika nije imalo opravdanja, kao što su: računovodstvo, distribucija i marketing.
Nedostatak korišćenja eksternih kapaciteta koji se najčešće spominje je gubljenje kontrole koje podrazumeva prenošenje odgovornosti za određene procese na druge ljude. U organizacionom modelu tipa komande i kontrole ovo je problem. U takvom modelu jedna firma koja ne poseduje sve procese koji su uključeni u proizvodnju proizvoda ili usluga, smatra se da nema odgovarajuću kontrolu nad sopstvenom sudbinom, ništa više nego što to može armija sačinjena od različitih bandi plaćenika.
Kratak istorijat
Autsorsing nije nov fenomen. Kompanije su iznajmljivale svoj advertajzing, na primer, otkako je advertajzing nastao (a Volter Tomson (J. Walter Thompson) je u tom poslu od 1880-ih). Finansijske usluge kao što su faktoring i lizing, autsorsing funkcije potraživanja i investiranja, takođe se mogu pribaviti od spoljnih dobavljača dugi niz godina.
Autsorsing je sve zastupljeniji posle Drugog svetskog rata, a naročito se brzo razvijao 1990-ih. Prema jednoj proceni 1946. godine samo 20% dodate vrednosti u proizvodnji i poslovanju tipične američke proizvodne kompanije je poticalo iz spoljnih izvora; 50 godina kasnije procenat se utrostručio na 60%.
Veliki deo naglog skoka 1990-ih potiče od iznajmljivanja IT funkcija. To je kasnije podstaknuto iznajmljivanjem drugih funkcija (kao što je logistika) koje su bile u oblastima koje su imale visok stepen IT sadržaja. Banke su, na primer, počele da iznajmljuju IT intenzivnu obradu finansijskih instrumenata kao što su krediti ili garancije na osnovu hipoteke. Uštede koje su doneli ovi koraci bi mogle da budu dramatične. Odlukom da iznajmljuju usluge davanja hipotekarnog zajma, pakovanja i servisiranja svih personalnih zajmova, i starih i novih, jedna britanska banka je smanjila prosečnu cenu svog procesa obrade za preko 75%.
Prednosti autsorsinga je pojačala činjenica da su u mnogim industrijama najveći spoljni dobavljači usluga istovremeno bile i najprofitabilnije firme. U industriji automobila 1990-ih, na primer, firme sa najvećim profitom po automobilu, poput Tojote, Honde i Krajslera bile su i najveći iznajmljivači usluga (oko 70% različitim dobavljačima) one koje su iznajmljivale najmanje (Dženeral motors, na primer, koji je iznajmljivao samo 30% od svoje dodate vrednosti) je bio najmanje profitabilan.
Priroda autsorsing ugovora se vremenom promenila. Nešto što je počelo kao direktan sporazum između kupca i dobavljača, ubrzo je postalo strukturirano više kao partnerstvo. U tome, ne samo da nema bilo kakvog povećanja u obimu poslovanja klijenta koje se odražava u skali naplate dobavljača usluga, već obe strane na isti način dele rizike i nagrade za iznajmljenu aktivnost.
Primer predstavlja posao iz 1997. godine koji su sklopili IBM i Monsanto, hemijska kompanija. U prvom delu sporazuma Monsanto je iznajmljivao veliki deo svojih IT usluga IBM-u u periodu od deset godina. U drugom delu dve firme su se sporazumele da osnuju centar IBM/Monsanto solušen (Monsanto Solution), jedinicu koja je trebalo da nudi usluge drugim kompanijama (trećim licima) pokušavajući da implementira sisteme za planiranje resursa preduzeća (pogledati odrednicu). U trećoj fazi posla, dve firme su planirale da sarađuju na ispitivanju genoma.
Odnosi poput ovog se vremenom menjaju i zahtevaju od firmi da uče kako da rade zajedno na potpuno nov način. Početkom 1990-ih u početnom petogodišnjem sporazumu o autsorsingu sa kompanijom BP, Aksenčer (Accenture) (tada pod nazivom Andersen konsalting) je preuzeo odgovornost za vođenje svakodnevnog rada računovodstvenog sistema BP-a. BP je zadržao kontrolu politike računovodstva i tumačenja podataka za poslovno odlučivanje. Za uzvrat, Aksenčer je garantovao BP-u da će smanjiti troškove vođenja usluga za 20%; u praksi, troškovi su smanjeni za nekih 40%.
Neke firme su bile toliko zaokupljene idejom autsorsinga da su same radile jako malo. Američka kompanija Monorejl kompjuters (Monorail Computers), na primer, iznajmljivala je proizvodnju svojih kompjutera baš kao i naručivanje, isporuku i potraživanja. Samo projektovanje, ključna kompetencija kompanije (pogledati odrednicu), se vodilo unutar kompanije.
Preporučena literatura:
Aalders, R., The IT Outsourcing Guide, John Wiley, New York and Chichester, 2001;
Margretta, J., What Management Is, Free Press, New York, 2002. Profile Books, London;
„The Other Side of Outsourcing“, McKinsey Quarterly, No.1, 2002;
„Strategic Outsourcing“, McKinsey Quarterly, No.1, 1995. BCG matrica rasta i
tržišnog udela
Uvod 7
1. Analiza isplativosti 9
2. Analiza kritičnog puta 11
3. Autsorsing 13
4. BCG matrica rasta i tržišnog udela 16
5. Benčmarking 19
6. Brejnstorming 22
7. Brendiranje 24
8. Decentralizacija 28
9. Delegiranje moći i ovlašćenja 31
10. Diferencijacija 33
11. Diversifikacija 35
12. Društvena odgovornost preduzeća 38
13. Dvostruka petlja učenja 41
14. Ekonomija obima 44
15. Ekonomija zaokruženog asortimana 46
16.Elektronska trgovina 49
17. Franšizing 51
18. Globalizacija 54
19. Grupisanje 58
20. Hijerarhija potreba 60
21. Hotornski efekat 64
22. Inoviranje 67
23. Integracija nakon spajanja 72
24. Iskaz misije 75
25. Izbalansirani pokazatelji uspešnosti 79
26. Izvrsnost 82
27. Jedinstvena prodajna ponuda 85
28. Kaizen 88
29. Kanibalizacija proizvoda 90
30. Keirecu 92
31. Ključne kompetencije 94
32. Konkurentska prednost 97
33. Konvergencija 100
34. Korporativno upravljanje 103
35. Kriva iskustva 108
36. Kružok kvaliteta 111
37. Kultura 114
38. Lanac vrednosti 119
39. Lepota je u malom 122
40. Liderstvo 125
41. Masovna proizvodnja 129
42. Masovno prilagođavanje kupcu 132
43. Matrično upravljanje 135
44. Menadžment „otvorenih knjiga” 138
45. Mentorstvo 141
46. Model Sedam S 143
47. Nagrađivanje prema ostvarenim rezultatima 145
48. Naučni menadžment 148
49. Nulto budžetiranje 151
50. Obračun troškova zasnovan na aktivnostima 152
51. Operativno istraživanje 156
52. Organizacija koja uči 159
53. Ostvarivanje zadovoljavajućeg izbora 162
54. Paretov princip (80/20) 165
55. Piterovo načelo 166
56. Planirana proizvodnja proizvoda koji će ubrzo zastariti 168
57. Planiranje nasleđivanja 170
58. Planiranje resursa preduzeća 174
59. Planiranje scenarija 177
60. Poborništvo 180
61. Porodične kompanije 183
62. Portfolio zaposlenja 187
63. Posebno ciljno tržište 189
64. Poslovni ciklus 192
65. Poslovni plan 195
66. Poslovno modeliranje 197
67. Preduzetništvo 200
68. Prenos tehnologije 202
69. Prepreke za ulazak i izlazak i tržišna mobilnost 206
70. Princip „tačno na vreme” 210
71. Princip Šest sigma 213
72. Racionalizovana proizvodnja 215
73. Raspon upravljanja 218
74. Razdvajanje delatnosti 220
75. Reinženjering 222
76. Segmentacija 225
77. Selektivan izbor 228
78. Sinergija 230
79. Smanjenje broja nivoa upravljanja 232
80. Smanjenje broja zaposlenih 234
81. Stakleni plafon 238
82. Strategijska alijansa 241
83. Strategijsko planiranje 244
84. Struktura 248
85. Stvaranje vrednosti 252
86. SWOT analiza 254
87. Tačno i pošteno 256
88. Teorija igara 259
89. Teorije X i Y 262
90. Totalno upravljanje kvalitetom 265
91. Unapređenje procesa 268
92. Unutrašnje preduzetništvo 271
93. Upravljanje obilaženjem zaposlenih 274
94. Upravljanje odnosima s kupcima 277
95. Upravljanje pomoću ciljeva 280
96. Upravljanje promenama 283
97. Upravljanje u kriznim situacijama 286
98. Upravljanje znanjem 290
99. Vertikalna integracija 293
100. Vezana prodaja 295
101. Virtualna organizacija 298
102. Vizija 301
103. Životni ciklus proizvoda 303
Index 307
Kada sam doneo odluku da napišem jednu ovakvu knjigu, želja mi je bila da dam sažeti uvod u osnovne koncepte menadžmenta koji su odredili strukturu i stil poslovnih organizacija u 20. veku. Ovi koncepti nisu više ograničeni samo na edukativnu literaturu o menadžmentu ili auditorijume prestižnih poslovnih škola. Na mnoge od njih se sve više pozivaju materijali za obuku iz opšteg menadžmenta i stranice svakodnevne poslovne štampe. Tek mali broj ovih koncepata sami sebe objašnjavaju.
Ovaj pojmovnik ima za cilj da zainteresovane čitaoce usmeri na dodatna znanja uz spisak preporučene literature koji se nalazi na kraju najvećeg broja odrednica. Prvobitan cilj mi je bio da sakupim stotinu najvećih ideja menadžmenta 20. veka, prosečno jedna ideja po godini iz stoleća koje je za nama.
Najveći broj ideja se sam nametnuo. Manji broj bi lako mogao da se zameni nekim drugim pojmovima, njihov izbor je na kraju bio čisto pitanje lične selekcije. U mom slučaju izbor je usmeravao profesor Pijero Morosini (Piero Morosini) sa međunarodne poslovne škole IMD iz Lozane. Kao i uvek kada su knjige ovakve vrste u pitanju, moja greška je ako sam izostavio nešto što nisam smeo, i u ime toga unapred se izvinjavam čitaocima.
Kako je moj rad na knjizi odmicao, sve više sam bio zapanjen obimom i dubinom istraživanja na temu organizacije i ponašanja „ljudi na poslu”, ljudi koji su kreatori i konzumenti. Takođe me je iznenadila ciklična priroda velikog broja tema. Aktuelne su, pa padaju u zaborav, pa ponovo izbijaju na površinu. Sličnosti između naučnog menadžmenta Frederika Tejlora (Frederick Taylor) i entuzijazma za redefinisanjem poslovnog procesa s kraja 20. veka su upečatljive. Upečatljivo je i često oživljavanje Teorija X i Y Daglasa Makgregora (Douglas McGregor) i trenutno zapostavljeni postulat koji stoji iza koncepta određivanja i zadovoljavanja minimalnog nivoa, koji je već odavno trebalo da dođe u žižu pažnje makar se primenjivao samo u svetu elektronske trgovine.
Želeo bih da se zahvalim Stivenu Brafu (Stephen Brough) iz Profajl buksa (Profile Books) koji je kao i ja verovao da ovakav proizvod ima svoje tržište. Hvala i Ejmi-Džejn Li (Aimee-Jane Lee), koja je radila na koledžu Vuster (Worcester) u Oksfordu, na dragocenoj pomoći koju mi je pružila pri istraživanju mnogih od odrednica.
Na kraju bih želeo da se zahvalim svim teoretičarima i autorima iz oblasti menadžmenta koji su pomenuti u ovoj knjizi. Nažalost, mnogima od njih su tomovi i tomovi raznoraznih pisanija na temu upravljanja koji se svake godine objave, naneli dosta zla, upravo zato što je ova oblast prezasitila tržište knjiga i izašla na loš glas. Međutim, najbolji od njih nam pružaju neku vrstu prosvetljenja o načinu na koji većina nas provodi veliki deo dana. Ako je ova knjiga prenela bar delić tog prosvetljenja, onda se s pravom može reći da je postigla svoj cilj.
Tim Hindl, autor
Recenzije
Još uvek nema recenzija.